Magid iz Dubna bio je nadaleko poznat po ogromnom repertoaru poučnih priča, iz kojega bi vješto izabrao odgovarajuću za svaku prigodu. Jednom ga dobar prijatelj zamoli da mu objasni svoju tajnu. Magid mu, kako je on to uobičajeno činio, odgovori pričom:
Mladić koji je upravo diplomirao na vojnoj akademiji vraćao se svojim roditeljima. Na putu ga zadesi noć, pa on odluči odmoriti konja i prenoćiti u obližnjem svratištu. Tek što je kročio u štalu, zapazi on na drvenim gredama nekoliko meta s rupom od metka točno u sredini svake od njih. Zadivljen takvom neuobičajenom preciznošću, odmah zatraži susret s majstorom strijelcem. Nakon nekog vremena pojavi se na vratima bosonogi dječak i predstavi se.
„U čemu je tvoja tajna, gdje si naučio tako dobro gađati? Mora da si imao majstora za učitelja,“ s ushićenjem je mladić očekivao odgovor.
„Nema tu neke velike tajne. Ja prvo ispalim hitac, a potom oko njega iscrtam metu,“ uz smiješak mu odgovori bosonogi dječak.
(preveo i prepričao: Nenad Vasiljević)